Čitam novine pre nekoliko dana, ali ne samo deo namenjen sportu što inače radim, nego slučajno krenuh listati od početka.
Kad eto jedan tekst vezan za FEJSBUK.
Šta je zapravo Fejsbuk, ko ga je napravio i da li si na njemu siguran, samo su neka pitanja koja treba da postaviš sebi pre formiranja profila.
Eto, i ja sam preskočio ta pitanja, ali ne samo to nego i uslove korišćenja Fejsbuka. Prema nekim istraživanjima oko 90% korisnika Facebook-a nisu pročitali uslove.
A oni su jako rigorozni. Između ostalog sav materijal koji postavite na profil, postaje vlasništvo Fejsbuka.
Neki stručnjaci upozoravaju da je tvoja bezbednost ugrožena čim si na Fejsbuku.
A sad da se vratimo na gore postavljeno pitanje- ko je zapravo TVORAC Fejsbuka?!
Neki stručnjaci prava tvrde da je zakup sistema za pokretanje takvog projekta isuviše skup, te odbacuju mogućnost da je neki student stvorio ovakvu mrežu.
Takođe dodaju da se 1998. godine pojavila vest o pokretanju centra za prikupljanje informacija o ljudima u SAD, što je ubrzo nespretno zataškano. Tada su navodno celu priču oko Fejsbuka preuzele vodeće tajne službe sa čitavim timom IT stručnjaka, psihologa i dizajnera.
No, ono što je jako razočaravajuće jeste činjenica da je Fejsbuk postao obavezan deo dečjeg odrastanja.
Moji roditelji mi nisu dali da otvorim profil do sedmog razreda. Sada kada sam malo stariji smatram da je i tad bilo prerano.
Deca danas mahom otvaraju profile, čak i njihovi roditelji otvaraju profile za njih iako nisu ni azbuku naučili i za to nemaju potrebu.
A koja je zapravo potreba za Fejsbukom?!
Smatram da Fejsbuk doprinosi lakoj i jeftinoj komunikaciji ljudi u elektronskom svetu. I zbog toga ga i koristim. Ali posle ovoga što sam pročitao u novinama, zapitan sam da li je to vredno moje pirvatnosti?!
Kako ti razmišljaš? Slobodno podeli svoje mišljenje sa mnom.
Uskoro te očekuje jedan vrlo zanimljiv intervju.
Pomoć: Većernje novosti
Kad eto jedan tekst vezan za FEJSBUK.
Šta je zapravo Fejsbuk, ko ga je napravio i da li si na njemu siguran, samo su neka pitanja koja treba da postaviš sebi pre formiranja profila.
Eto, i ja sam preskočio ta pitanja, ali ne samo to nego i uslove korišćenja Fejsbuka. Prema nekim istraživanjima oko 90% korisnika Facebook-a nisu pročitali uslove.
A oni su jako rigorozni. Između ostalog sav materijal koji postavite na profil, postaje vlasništvo Fejsbuka.
Neki stručnjaci upozoravaju da je tvoja bezbednost ugrožena čim si na Fejsbuku.
A sad da se vratimo na gore postavljeno pitanje- ko je zapravo TVORAC Fejsbuka?!
Neki stručnjaci prava tvrde da je zakup sistema za pokretanje takvog projekta isuviše skup, te odbacuju mogućnost da je neki student stvorio ovakvu mrežu.
Takođe dodaju da se 1998. godine pojavila vest o pokretanju centra za prikupljanje informacija o ljudima u SAD, što je ubrzo nespretno zataškano. Tada su navodno celu priču oko Fejsbuka preuzele vodeće tajne službe sa čitavim timom IT stručnjaka, psihologa i dizajnera.
No, ono što je jako razočaravajuće jeste činjenica da je Fejsbuk postao obavezan deo dečjeg odrastanja.
Moji roditelji mi nisu dali da otvorim profil do sedmog razreda. Sada kada sam malo stariji smatram da je i tad bilo prerano.
Deca danas mahom otvaraju profile, čak i njihovi roditelji otvaraju profile za njih iako nisu ni azbuku naučili i za to nemaju potrebu.
A koja je zapravo potreba za Fejsbukom?!
Smatram da Fejsbuk doprinosi lakoj i jeftinoj komunikaciji ljudi u elektronskom svetu. I zbog toga ga i koristim. Ali posle ovoga što sam pročitao u novinama, zapitan sam da li je to vredno moje pirvatnosti?!
Kako ti razmišljaš? Slobodno podeli svoje mišljenje sa mnom.
Uskoro te očekuje jedan vrlo zanimljiv intervju.
Pomoć: Većernje novosti