Kako bih poboljšao kvalitet sadržaja ovog sajta odlučio sam da što više istražujem. A kako ću to uraditi, ako ne kontaktiram kompetentne ljude, ljude koji mogu dati korisne savete za sve korisnike interneta.
Zato sam se obratio diplomiranom pravniku, sa završenim master studijama u Beču, koji trenutno radi na izradi doktorske disertacije na Pravnom fakultetu u istom gradu.
Smatrao sam da on, Andrej Diligenski može svojim odgovorima dati savet svim učesnicima na internetu, zato što je objavio nekoliko knjiga na ovu temu ("Pravni aspekti neutralnosti internet mreže", "Fejsbuk i zaštita podataka u EU", "Fejsbuk i pravo"...) a između ostalog je i sertifikovan menadžer za informacionu sigurnost.
Brzo smo prešli na ti, a onda i na pitanja.
* Šta je za tebe Fejsbuk, kako ga definišeš?
Fejsbuk je za mene potencijlano opasno sredstvo za komunikaciju između ljudi odnosno između tzv. (virtuelnih) prijatelja. Fejsbuk se po mom mišljenju nalazi u predčernobilskom stanju! Pitanje je samo kada će podaci "procureti". Probleme je imao i sam vlasnik Mark Cukerberg, čije su slike dospele u javnost.
Osim toga, što omogućava komunikaciju između ljudi, on nam ne dozvoljava da prekinemo komunikaciju kada to želimo. Pre svega pošto je Fejsbuk profil nemoguće obrisati!
Kada ste na Fejsbuku i internetu uopšte, to je kao da ste na ulici, pa se u skladu sa time treba tako i ponašati. Stoga su deca, žene ugrožene kategorije internet korisnika, a time i društvenih mreža, kao dela internet saobraćaja.
Zato sam se obratio diplomiranom pravniku, sa završenim master studijama u Beču, koji trenutno radi na izradi doktorske disertacije na Pravnom fakultetu u istom gradu.
Smatrao sam da on, Andrej Diligenski može svojim odgovorima dati savet svim učesnicima na internetu, zato što je objavio nekoliko knjiga na ovu temu ("Pravni aspekti neutralnosti internet mreže", "Fejsbuk i zaštita podataka u EU", "Fejsbuk i pravo"...) a između ostalog je i sertifikovan menadžer za informacionu sigurnost.
Brzo smo prešli na ti, a onda i na pitanja.
* Šta je za tebe Fejsbuk, kako ga definišeš?
Fejsbuk je za mene potencijlano opasno sredstvo za komunikaciju između ljudi odnosno između tzv. (virtuelnih) prijatelja. Fejsbuk se po mom mišljenju nalazi u predčernobilskom stanju! Pitanje je samo kada će podaci "procureti". Probleme je imao i sam vlasnik Mark Cukerberg, čije su slike dospele u javnost.
Osim toga, što omogućava komunikaciju između ljudi, on nam ne dozvoljava da prekinemo komunikaciju kada to želimo. Pre svega pošto je Fejsbuk profil nemoguće obrisati!
Kada ste na Fejsbuku i internetu uopšte, to je kao da ste na ulici, pa se u skladu sa time treba tako i ponašati. Stoga su deca, žene ugrožene kategorije internet korisnika, a time i društvenih mreža, kao dela internet saobraćaja.
* Kako se zaštititi od mogućih prevara na Fejsbuku i drugim društvenim mrežama?
Ako zamislite da se nalazite na ulici, takve opasnosti vam dolaze na internetu.
Od prevara se može zaštititi svesnim delovanjem i poznavanjem rada na računaru i internet mreži.
Potrebno je čitati opšte uslove poslovanja. Tu najčešće velikim slovima stoji da je nešto besplatno. Kad je nešto besplatno u startu je prevara. Postavlja se pitanje pa, čime se plaća? Plaća se podacima korisnika, koji se koriste za ciljane reklame.
Šta je tu opasno? Opasno je to, što 90% korisnika ne čita, kada preuzme aplikaciju, na šta su zapravo pristali. Izvesne aplikacije omugućavaju i snimanje kamerom putem mobilnog telefona, odnosno pristup uz pomoć aplikacije toj mogućnosti u vašem telefonu. Osim toga aplikacije bilo Fejsbuka bilo većine drugih na tržištu, koje su navodno besplatne, preuzimaju ceo vaš imenik, vaše poruke iz telefona.
Treba voditi računa kome se slike prosleđuju, odnosno ko ima pravo pristupa vašim fotografijama. U startu pri pristupu Fesjbuku odnosno pravljenju profila treba regulisati ko šta može da vidi. Najbolje je napraviti grupu koja može SVE da vidi tj. grupu pravih prijatelja, zatim grupu tzv. virtuelnih prijatelja, i isključiti za javnost svoje podele sa profila.
Prevara ima mnogo. Krađa identiteta, šifri su najčešće.
Šifre treba zaštititi tako, što ćete kada se izlogujete sa računara koji ne koristite izbrisati šifru i vaš mejl. Vaš mejl ili vaš broj telefona je vaša identifikacija prema Fesjbuku. Stoga bez njihovog znanja je teško da neko zloupotrebi vaš profil. Pazite kome ih dajete.
Krađa identiteta, je kao krađa u pravom smislu reči. Ukoliko neko ukrade vaše slike, treba da se zapitate, kako je do njih dospeo. Verovatno da ste ih sami podelili. Stoga pokušajte da ne delite svoje fotografije i informacije na način kako sam objasnio gore, nego formirajte grupe.
* Koji je tvoj savet za decu koja koriste internet?
Moj savet je da ne nasedaju na provokacije, lažna obećanja i kratkoročnu popularnost.
Čuvajte se neželjenih grupa na Fejsbuku, pošto tu možete biti ubačeni bez vašeg znanja.
Vodite računa koga prihvatate za Fejsbuk prijatelje, pošto vas može izložiti virtuelnom mobingu. To znači da vas društvo, sredina ismejava, ubacuje u organizovanje tuča itd. Ne uzimajte provokacije na internetu za ozbiljno. Ukoliko saznate za takve stvari, obratite se starijima ili nastavnicima, roditeljima, razrednim starešinama, ili organima MUP-a.
Vodite računa o tome, zašto bi vam neko dao nešto besplatno! Slatkorečivost na internetu najčešće predstavlja prevaru.
* Kako zaštititi privatnost na internetu?
Tema je isuviše kompleksna, da bi se mogao odgovor dati u par rečenica. U suštini je 100% zaštita nemoguća. Faktor rizika uvek postoji. Ono što je moguće uraditi, jeste da se svesnim delovanjem neke stvari spreče. Prvo treba razmisliti, pre nego što se napiše neka objava, ukuca mejl, objavi slika, da li se to želi baš sa svakim podeliti. Upravo u tome i jeste problem, pošto ono što se jedanput objavi, ostaje ili na Guglu ili na Fesjbuku ili bilo gde na internetu. Svesno treba smanjiti što je moguće više svojih najintimnijih podataka (tu pre svega mislim na etničko poreklo, invalidnost, finansijsko stanje, bračno stanje, polnu pripadnost, slike male dece), pošto na taj način se smanjuje rizik po privatnost pojedinaca. Problem je, što se bilo na društvenim mrežama bilo na internetu uopšte gubi kontorla, gde će ti podaci završiti. Zato je delovanje na internetu i na društvenim mrežama potencijalno opasno! Stoga i predlažem svesno formiranje grupa na Fejsbuku i racionalno raspolaganje sa najintimnijim podacima.
* Da li misliš da deca dovoljno znaju o elektronskom svetu? Kako je moguće naučiti ih?
Mislim da deca misle da sve znaju. Upravo u tome je jedan od problema u vezi sa korišćenjem interneta od strane dece. Suština je da se tehnologija konstantno usavršava, mogućnosti zloupotrebe se povećavaju. To je teško ispratiti i na pravilan način kontrolisati.
Deci nisu bitne zloupotrebe, ona manje razmišljaju o posledicama. Bitan im je užitak, konfor, igranje, popularnost. Stoga i pored ovladavanja računarom ne razmišljaju o posledicama, koje mogu da nastanu.
Roditelje je po nekim pitanjima vreme pregazilo, tako da više ne ovladavaju tehnikom i nisu u stanju da adekvatno pouče svoju decu o problemima. Tu leži još jedan problem, pošto za delovanje dece na internetu, štetu i posledice mogu osetiti ne samo deca nego i roditelji. Tako nije redak slučaj pogotovu u Nemačkoj, gde se postavljalo pitanje: "Da li su roditelji odgovorni za delovanje dece prilikom preuzimanja ilegalnih sadržaja sa interneta" (preko BitTorenta)?
Sud je ustanovio da roditelji imaju obavezu da pouče decu, ali da nisu u obavezi da ih nadziru na internetu.
* Kako država može da pomogne?
Država je suštinski faktor u regulisanju problema na internetu. Društvene mreže država ne može da reguliše. Stoga država može da pomogne u vidu upozorenja od opasnosti Fesjbuka i ostalih.
Kada govorimo o deci, potrebno je uvesti kao obavezan predmet u škole, koji bi se bavio korišćenjem interneta, privatnosti i uvođenjem digitalne pismenosti u škole.
Tendencija i trendovi idu ka onlajn svetu, tako da je taj trend nemoguće zaustaviti. U buduće će većina stvari moći da se obavi isključivo preko interneta. Stoga je potrebno omladinu obučiti u tom pravcu.
Na kraju moj sagovornik zaključuje...
Društvene mreže funkcionišu po istom principu. One su navodno besplatne. Suština je da kada uopšte napravite Fesjbuk profil, treba da znate da nećete moći nikad da ga obrišete. Sve podatke koje ste objavili, slike, privatne poruke, vaš mejl, ostaće zauvek na serverima Fejsubka.
Fejsbuk nam omogućava da ostvarimo komunikaciju sa ljudima, koji su daleko od nas, ali nas razdvaja od onih koji su pored nas!
Ostaje mi samo da se zahvalim mladom Andreju na odvojenom vremenu za intervju i poželim da bude još uspešniji pravnik!
Intervjuisao: Pavle K.
Ako zamislite da se nalazite na ulici, takve opasnosti vam dolaze na internetu.
Od prevara se može zaštititi svesnim delovanjem i poznavanjem rada na računaru i internet mreži.
Potrebno je čitati opšte uslove poslovanja. Tu najčešće velikim slovima stoji da je nešto besplatno. Kad je nešto besplatno u startu je prevara. Postavlja se pitanje pa, čime se plaća? Plaća se podacima korisnika, koji se koriste za ciljane reklame.
Šta je tu opasno? Opasno je to, što 90% korisnika ne čita, kada preuzme aplikaciju, na šta su zapravo pristali. Izvesne aplikacije omugućavaju i snimanje kamerom putem mobilnog telefona, odnosno pristup uz pomoć aplikacije toj mogućnosti u vašem telefonu. Osim toga aplikacije bilo Fejsbuka bilo većine drugih na tržištu, koje su navodno besplatne, preuzimaju ceo vaš imenik, vaše poruke iz telefona.
Treba voditi računa kome se slike prosleđuju, odnosno ko ima pravo pristupa vašim fotografijama. U startu pri pristupu Fesjbuku odnosno pravljenju profila treba regulisati ko šta može da vidi. Najbolje je napraviti grupu koja može SVE da vidi tj. grupu pravih prijatelja, zatim grupu tzv. virtuelnih prijatelja, i isključiti za javnost svoje podele sa profila.
Prevara ima mnogo. Krađa identiteta, šifri su najčešće.
Šifre treba zaštititi tako, što ćete kada se izlogujete sa računara koji ne koristite izbrisati šifru i vaš mejl. Vaš mejl ili vaš broj telefona je vaša identifikacija prema Fesjbuku. Stoga bez njihovog znanja je teško da neko zloupotrebi vaš profil. Pazite kome ih dajete.
Krađa identiteta, je kao krađa u pravom smislu reči. Ukoliko neko ukrade vaše slike, treba da se zapitate, kako je do njih dospeo. Verovatno da ste ih sami podelili. Stoga pokušajte da ne delite svoje fotografije i informacije na način kako sam objasnio gore, nego formirajte grupe.
* Koji je tvoj savet za decu koja koriste internet?
Moj savet je da ne nasedaju na provokacije, lažna obećanja i kratkoročnu popularnost.
Čuvajte se neželjenih grupa na Fejsbuku, pošto tu možete biti ubačeni bez vašeg znanja.
Vodite računa koga prihvatate za Fejsbuk prijatelje, pošto vas može izložiti virtuelnom mobingu. To znači da vas društvo, sredina ismejava, ubacuje u organizovanje tuča itd. Ne uzimajte provokacije na internetu za ozbiljno. Ukoliko saznate za takve stvari, obratite se starijima ili nastavnicima, roditeljima, razrednim starešinama, ili organima MUP-a.
Vodite računa o tome, zašto bi vam neko dao nešto besplatno! Slatkorečivost na internetu najčešće predstavlja prevaru.
* Kako zaštititi privatnost na internetu?
Tema je isuviše kompleksna, da bi se mogao odgovor dati u par rečenica. U suštini je 100% zaštita nemoguća. Faktor rizika uvek postoji. Ono što je moguće uraditi, jeste da se svesnim delovanjem neke stvari spreče. Prvo treba razmisliti, pre nego što se napiše neka objava, ukuca mejl, objavi slika, da li se to želi baš sa svakim podeliti. Upravo u tome i jeste problem, pošto ono što se jedanput objavi, ostaje ili na Guglu ili na Fesjbuku ili bilo gde na internetu. Svesno treba smanjiti što je moguće više svojih najintimnijih podataka (tu pre svega mislim na etničko poreklo, invalidnost, finansijsko stanje, bračno stanje, polnu pripadnost, slike male dece), pošto na taj način se smanjuje rizik po privatnost pojedinaca. Problem je, što se bilo na društvenim mrežama bilo na internetu uopšte gubi kontorla, gde će ti podaci završiti. Zato je delovanje na internetu i na društvenim mrežama potencijalno opasno! Stoga i predlažem svesno formiranje grupa na Fejsbuku i racionalno raspolaganje sa najintimnijim podacima.
* Da li misliš da deca dovoljno znaju o elektronskom svetu? Kako je moguće naučiti ih?
Mislim da deca misle da sve znaju. Upravo u tome je jedan od problema u vezi sa korišćenjem interneta od strane dece. Suština je da se tehnologija konstantno usavršava, mogućnosti zloupotrebe se povećavaju. To je teško ispratiti i na pravilan način kontrolisati.
Deci nisu bitne zloupotrebe, ona manje razmišljaju o posledicama. Bitan im je užitak, konfor, igranje, popularnost. Stoga i pored ovladavanja računarom ne razmišljaju o posledicama, koje mogu da nastanu.
Roditelje je po nekim pitanjima vreme pregazilo, tako da više ne ovladavaju tehnikom i nisu u stanju da adekvatno pouče svoju decu o problemima. Tu leži još jedan problem, pošto za delovanje dece na internetu, štetu i posledice mogu osetiti ne samo deca nego i roditelji. Tako nije redak slučaj pogotovu u Nemačkoj, gde se postavljalo pitanje: "Da li su roditelji odgovorni za delovanje dece prilikom preuzimanja ilegalnih sadržaja sa interneta" (preko BitTorenta)?
Sud je ustanovio da roditelji imaju obavezu da pouče decu, ali da nisu u obavezi da ih nadziru na internetu.
* Kako država može da pomogne?
Država je suštinski faktor u regulisanju problema na internetu. Društvene mreže država ne može da reguliše. Stoga država može da pomogne u vidu upozorenja od opasnosti Fesjbuka i ostalih.
Kada govorimo o deci, potrebno je uvesti kao obavezan predmet u škole, koji bi se bavio korišćenjem interneta, privatnosti i uvođenjem digitalne pismenosti u škole.
Tendencija i trendovi idu ka onlajn svetu, tako da je taj trend nemoguće zaustaviti. U buduće će većina stvari moći da se obavi isključivo preko interneta. Stoga je potrebno omladinu obučiti u tom pravcu.
Na kraju moj sagovornik zaključuje...
Društvene mreže funkcionišu po istom principu. One su navodno besplatne. Suština je da kada uopšte napravite Fesjbuk profil, treba da znate da nećete moći nikad da ga obrišete. Sve podatke koje ste objavili, slike, privatne poruke, vaš mejl, ostaće zauvek na serverima Fejsubka.
Fejsbuk nam omogućava da ostvarimo komunikaciju sa ljudima, koji su daleko od nas, ali nas razdvaja od onih koji su pored nas!
Ostaje mi samo da se zahvalim mladom Andreju na odvojenom vremenu za intervju i poželim da bude još uspešniji pravnik!
Intervjuisao: Pavle K.